Samo nek je s andjelima - februar 2013.

Kategorija: Snežana Radusinović

Piše: Snežana Radusinović

PODRŠKA je andjeo za februar 2013.

Inspirativna poruka andjela PODRŠKE,
odlomak iz "Knjige andjeoskih karata" autorki Kathy Tyler i Joy Drake:

" Ostani povezan(a) i otvori se za druge. Proširi svoj kanal primanja i davanja. Istupaj sa ohrabrenjem i budi raznovrstan(a) i pravovremen(a) u korišćenju svih svojih resursa. "

SAMO NEK' JE S ANDJELIMA

Jeste li se nekada iscrpjeli, umorili, istrošili podržavajući svoje bližnje, pokušavajući da im pomognete svojim znanjem, saosjećanjem, iskustvom, novcem, prisutnošću, mudrošću, radošću...šta god ste imali da ponudite? Jeste li nekada bili ljuti što oni ne vide vaše davanje, ne cijene ga i ne koriste? Jeste li ikada u dubini duše zamjerili partneru i prijatelju što je nezahvalan za svu pruženu podršku?

Podrška je, po mom osjećaju, u svojoj najčistijoj formi stanje totalne lakoće...To je lako pružena ponuda u ruci koja ne očekuje ništa zauzvrat.To je ljubavlju ispunjena prisutnost za blisko nam biće puna svijesti da to biće SAMO mora da napravi odlučujući korak.To je svjesnost da nam nije data moć da živimo za druge i umjesto drugih...Kao što suncu nije data moć da cvjeta za biljku, niti da raste umjesto nje. Sunce zna da je samo isijavanje svjetlosti, samo stanje tople, zračeće prisutnosti, samo tiho, istrajno blistanje blagodetno za sve biljke ovoga svijeta koje će PODRŽANE i ozarene SAME pustiti svoje mlazeve u visine, SAME razgranavati svoje korijene, SAME donositi izdašne cvjetove i plodove.

Kada god smo umorni, nezadovoljni, zabrinuti podržavajući druge, kada god nas ovaj proces iscrpljuje i troši, tada zapravo i nismo u stanju podrške. Umor, nezadovoljstvo, briga, po pravilu su znak da "PODRŽAVAJUĆI" prijatelja, partnera, dijete zapravo razrešavamo neku SVOJU ličnu, nerazriješenu priču..Priča o podršci samo je pozornica na kojoj se naizgled odvija drama našeg djeteta, partnera, prijatelja, a koja iza kulisa krije našu vlastitu dramu. Pod velom podrške drugome mi zapravo podržavamo sebe u nekom nezavršenom, nazacijeljenom, još uvijek aktivnom procesu. Zato se, podržavajući, bez obzira na svekoliko izobilje naših ponuda, osjećamo umornim, a oni koje podržavamo savijaju se pod teretom dobijenog "dara".

Kada smo opušteni i spokojni podržavajući druge, kad nam u srcu istrajava mir i povjerenje u dobre ishode usred uzburkane "strahote" koja je snašla naše bližnje, tada smo u stanju suštinske podrške. Mirni smo, jer znamo da drama na pozornici nije naša, puni smo povjerenja, jer znamo da će dijete, partner, prijatelj SAMI naći izlaz iz SVOJE slijepe ulice. I što god da damo iz takvog stanja – osjećanje, misao, mudro pitanje, toplinu dodira ,ili čak samo nijemu, ćuteću, prihvatajuću prisutnost...biće melemno, blagodetno, ljekovito.Podržavajući, dajemo lako i bez napora, oni koje podržavamo sa lakoćom primaju dar koji je zaista njima namijenjen.

Magija podrške počiva na jasnoći granica, na svjesnosti o tome što je moje, a što je tvoje. Moje je da ti, kao na sličici koja ilustruje andjela PODRŠKE, ponudim oslonac za iskorak preko zida koji se ispriječio, tvoje je da oslanjajući se na mene, iskoračiš i preskočiš zid...

Inspirisana andjelom februara, sa radošću i lakoćom pišem ove redove. Moje je da vam ponudim ovu pričicu, vaše je da uradite sa njom što god poželite!

Piše: Snežana Radusinović, akreditovana facilitatorka Igre Transformacije
Više informacija na www.transformisi.me