Usamljeni ili u najboljem društvu?

Kategorija: Spirit & living

I pored svih povoljnosti savremenog svijeta i mogućnosti skoro neprestanog kontakta sa drugima, mnogo osoba se osjeća usamljeno. Ovo je osjećanje od kojeg se najčešće „bježi". Najveći broj usamljenih osoba negira taj osjećaj pred sobom, a onda i pred drugima. Trude se da sakriju ovo osjećanje, teže ostvarivanju što većeg broja poznanstava, prijateljstava u nadi da će drugi ljudi ispuniti  "prazninu" koju osjećaju. U krajnjoj liniji, većina osoba se stidi toga što se osjeća usamljeno.

"Okružena sam velikim brojem prijatelja, priča Sandra. Svakog vikenda dobijam pozive za izlaske, rođendane, kućna okupljanja... Prihvatam ih, idem sa društvom i na izlete, u šetnje... Ali, nešto me jako muči u poslednje vrijeme. Sve češće se javlja i dok sam u društvu, a posebno kada se vratim kući. Osjećaj usamljenosti, toliko jak da mi se plače. Osjećam se kao skamenjena, uhvati me tuga, strah, ne znam šta ću sa sobom... Možda je i najčudnije to što kada se konačno smirim, iščupam se iz tog vrtloga raznih osjećanja (što se obično dešava narednog dana), počnem sa preispitivanjem:

„Šta se to dešava sa mnom?" Ne znam.

„Imam li porodicu?" Imam.

„Jesu li svi na broju?" Jesu, hvala Bogu.

„Imam li prijatelje?" Imam.

„Imam li sa kim proslavljati rođendane, praznike...?" Imam.

Onda zastanem i pitam se jesam li normalna. Pored tolikog broja osoba sa kojima se svakodnevno družim, dopisujem, pored kolega sa posla sa kojima sam ostvarila korektan odnos... Otkud taj osjećaj? Zašto se često osjećam kao da sam sama na cijelom svijetu? Onda žalim sebe što sam toliko jadna, i počnem da plačem...

„Kada izgubite dodir sa unutrašnjim mirom, gubite dodir sa samim sobom. Kada izgubite dodir sa samim sobom, gubite sebe u svijetu." Ekart Tol

Lajfkouč kaže:

Ono što se Sandra nije zapitala je sledeće:

„Zašto  sebe smatram tako lošim društvom?

Da li se trudim da ne propustim ni jedan poziv za izlazak da ne bih ostala sama i, možda se suočila sa gomilom osjećanja?

Čega se to bojim? Zašto me usamljenost toliko plaši?

Šta je to što mi istinski nedostaje? Ko mi istinski nedostaje?"

I pored svih povoljnosti savremenog svijeta i mogućnosti skoro neprestanog kontakta sa drugima, mnogo osoba se osjeća kao Sandra. Kako ona, tako i ostali ovo osjećanje najčešće kriju od drugih. U krajnjoj liniji, većina osoba se stidi sopstvenog osjećaja usamljenosti.

Ove osobe moraju naučiti  ono čemu ih rijetko ko uči - da postanu najbolji prijatelji - sami sebi. Tek tada će biti u mogućnosti da podijele osjećaj istinskog zajedništva i prijateljstva i sa drugima.

Nemojte zaboravljati na sebe. Sandra je pokušala da analizira „situaciju" u kojoj se našla, svoje osjećanje usamijenosti, nabrajala je sve osobe oko sebe, manje joj ili više bliske. Broj  je velik. Ali je nije utješio.

Zašto? Koga je to zaboraviia? Odgovor je jednostavan - zaboravila je sebe. Zaboravila je da analizira svoj odnos prema sebi. Šta to pokušava da sakrije od sebe? Koji cilj nije ispunila? Koju svoju potrebu je zanemarila? Od kada sebe nije pohvalila za bilo što? Od kada je prestala da bude sama sebi najveća podrška?

Morate naučiti i steći naviku da njegujete odnos prema samim sebi.

Sjetite se da se sjetite sebe. Vremenom, postaćete odličan prijatelj. Sebi, pa drugima.