Samo nek je s andjelima - novembar 2015.

Kategorija: Snežana Radusinović

Svakog mjeseca autorke Igre, Kathy Tyler i Joy Drake, izvlače iz špila andjeoskih karata jednu kartu koja svojim kvalitetom obilježava taj mjesec.

Ideja ove kolumne je da zajedno poželimo dobrodošlicu andjelu mjeseca, da osjetimo taj kvalitet, da se zapitamo zašto je svima nama koristan i potreban, i da lako primimo poruke koje nam stignu na njegovim krilima kakve god one bile...

PRIHVATANJE je andjeo za novembar.

Inspirativna poruka andjela PRIHVATANJA,
odlomak iz "Knjige andjeoskih karata" autorki Kathy Tyler i Joy Drake.

"Dopusti da se magla bezvrijednog rasprši. Kreni naprijed i prigrli život onakav kakvim ti se predstavlja. Vježbaj umijeće inkluzije i dopuštanja."

piše: Snežana Radusinović

SAMO NEK' JE S ANDJELIMA

Prihvatanje je svesrdno DA kojim smo spremni da cijelim svojim bićem uzvratimo na sve što nas zadesi na našem putu. Prihvatanje je mir sa svime u nama i sa svime van nas. To je odsustvo svakog otpora, nulta tačka iz koje izvire bezrezervna dobrodošlica svekolikom iskustvu. Prihvatanje je bistrina koja se ničim ne da zamutiti, dubina koju nijedna bura neće zatalasati, vedrina koju nijedan oblak ne može zamagliti... Prihvatanje je spremnost da svaki, pa i najbolniji trenutak primimo i prigrlimo i da sa ljubavlju pogledamo u njegovu suštinu. I da se ogledamo u njoj.

Prihvatanje spokojno plovi dubinama našeg sopstva, izmičući udicama naših misli. Tamo gdje su misli uzvrpoljene, uzvrzmane, uskovitlane ...nema nirvane prihvatanja. Misli neumorno pletu mrežu u kojoj smo stalno i lovac i ulovljeni. Misli nam uporno kroje kapu pod kojom se stalno roje brige i nemiri. Misli vješto vode vrzino kolo u kome se vitlamo i vrtimo do besvijesti. Opčinjene i opijene našim željama, misli uzalud jure zlatne ribice. Tek nam u spokoju prihvatanja postaje jasno da se sve želje ispunjavaju tamo gdje sve prihvatamo.

Koliko vam se puta desilo da u očajnickom otporu nekoj situaciji ili osobi samo uvećavate njenu moć ? Da u pokušaju da izbjegnete bolno iskustvo samo dublje tonete u bol ? Da u opsesivnom bježanju od problema idete direktno u slijepu ulicu ? Neprihvatanje na magičan nacin umnožava muku.

Prihvatanje nije isto što i pristajanje na muku. Ono nema u sebi ravnodušnost i malodušnost odustajanja. Prihvatanje je punoća naše duše u akciji. To je svjesnost da sve što vidim ispred sebe predstavlja dio mene, da je svaki dogadjaj materijalizacija moje duše i da mi služi kao ogledalo.
Kad god se upecamo u ludilo dnevne drame, u brige, sukobe, mentalne programe, vrednovanje ljudi i dogadjaja ... ljekovito je zapitati se koji se neprihvaćeni dio mene materijalizuje u prepreke, konflikte, probleme. Koji me dio moje duše sa čežnjom gleda kroz "spoljašnje" probleme i strpljivo čeka da bude zavoljen, prigrljen, prihvaćen? Šta u sebi poričem i opozivam svadjajuci se sa svojim djetetom? Šta u sebi gušim optužujući svog partnera? Čega se svoga odričem odbijajući zadatak na poslu? Ova nas zapitanost često vodi prihvatanju, a prihvatanje nestanku "problema".

Prihvatanje ima čarobnu moć zagrljaja! Ako ste ikada svim srcem zagrlili nekoga ko je ljut na vas, onda znate da ljutnja, grč, bijes, otpor čudesnom brzinom nestaju u blagosti, bliskosti i budnosti zagrljaja!

Zato, inspirisani andjelom novembra, prigrlimo svakoga dana sva naša iskustva, svjesni da nam prihvatanje može postati ljekovita raskrsnica i prekretnica.